DELIRIJ U DVOJE

prijevod i adaptacija: Ana Pogorelić

režija, scenografija, pokret i vizual: Ana Pogorelić i Luka Šatara

glume: Ana Pogorelić i Luka Šatara

muzika: Katarina Ranković
kostimi: Ana i Nina Pogorelić
fotografija: Timor Šatara

Ežen Jonesko, jedna od ključnih figura francuskog avangardnog teatra 20.st., potaknuo je revoluciju u kazalištu, nadahnut mračnom vizijom svijeta punog propadanja i beznačajnih repetitivnih akcija.  Odbojnost prema opipljivom svijetu, nepovjerenje u verbalnu komunikaciju i konstantni osjećaj da neki bolji svijet postoji, ali je izvan našeg dosega, neki su od glavnih fenomena kojima se bavio u svom dramskom opusu. Fascinirala ga je ljudska ignorancija spram sebe i drugih, nesvjesno stupanje u bilo kakvu akciju te skup svih svakodnevnih banalnosti koje neminovno vode u depresiju, prije nego što nas smrt kao jedina neopoziva pojava uzme na kraju. Ipak, svi njegovi tekstovi sadrže i element nade i, kako je sam tvrdio: „uništavaju zidove realnosti koji nas zapravo odvajaju od prave realnosti.“

Također, bitna stavka je i humor; u predstavi Delirij u dvoje dvoje supružnika zatvoreno u neki prostor dok vani bjesni građanski rat, raspravlja o kornjači i pužu, svađaju se i naizmjenično oplakuju prošlost i moguću budućnost, ali u situacijama u kojima svatko iz publike može pronaći poznate situacije iz života svog ili nečijeg, ima puno poruke i težnje za poboljšanjem.

Inspiracija za djelo Delirij u dvoje (orig. Délire à deux) iz 1962. leži u rijetkom psihičkom poremećaju zvanom inducirana zajednička psihoza, inducirano sumanuto stanje, ili ludilo u dvoje (fran. folie à deux). Radi se o prijenosu sumanutih ideja i/ili abnormalnog ponašanja s jedne osobe na drugu ili više njih.  Oboljeli su obično u bliskoj emocionalnoj vezi i uglavnom samo jedna, dominantna osoba ima izvorni psihotični poremećaj i inducira sumanutost kod druge. Jedan od značajnih faktora ove dijagnoze je socijalna izolacija koja je često korišteni element teatra apsurda. U ovoj drami Ona i On raspravljaju jesu li puž i kornjača ista životinja, rasprava prelazi u svađu i eskalira u potpunu mahnitost. Tijek svađe donekle rekonstruira njihovu prošlost, iako su u svim Ionescovim djelima granice realnog i nadrealnog vrlo nejasne, a likovi alegorijski pojednostavljenih  imena  (Ona i On), uprizoruju čitav spektar emocija, od euforije do pomračenja.

Naslov originala je Delirij u dvoje no uvriježilo se Ludilo u dvoje, mada je u Teatru ITD predstava igrala pod naslovom Mahnitanje u dvoje, u prijevodu Vladana Švacova.